Ribolovni revir Unac-Bihać 03.08.2008.
Unac,Unac toliko mi je puta Ivica pričao o tom Uncu, da su tu ribe velike i jake i da je ima u izobilju,pa smo morali isprobati i taj revir. Uspjeli se i sastati-dogovoriti uskladiti termine i put pod noge. Naš vozač i snimatelj (tako je bar trebalo da bude) Max, koji uzgred rečeno do sad mušičarski štap baš i nije držao u rukama (nikada), brzo je odustao od snimateljske uloge i priključio se nama u ribolovu. Početnička sreća ili što, no u prvih 15-tak minuta Max diže 2-3 ribe , a Ivica i ja samo razmjenjujemo poglede i osmjehe. Iznenađenje pa i žar sve su očitiji na Maxovom licu, a ja mislim : " ...evo još jednog inficiranog mušičarskim virusom..." . Ubrzo kreće i nama, te redamo ribu za ribom, uleti tu i tamo i koja poveća, pastrve su lijepe i debele (kao prasići) biće da je od dobre hrane, kako i ne bi , pod nogama i pred našim očima veće su pastrve proždirale manje i nije im uopće smetala naša prisutnost.
Nimfe, strimeri, jajčeki sve je to radilo, što sam im god plasirao uzimale su sa puno žara. Kratko ali slatko zadovoljstvo, popodne krećemo nazad u sivilo svakodnevnice, a za kraj sam ulovio i svog prvog lipljena, mali je ali je lipljen, neka, neka biće i većih drugi puta a drugi, treći, četvrti... put će se zasigurno ponoviti.